*title in progress*

Prvo poglavlje

Strgnula sam slušalice iz ušiju i odložila olovku na bilježnicu.Osluhnula sam.
"Ana Dora!"Pozvala me mama.Da,bila sam u pravu.Mama me zvala.To je,takoreći,bila 'tradicija'.Mama me zove jedanput,i ako ponovi,to znači da me stvarno treba.
"Daaa?"Upitala sam i zavrtila se na stolici.
"Daj budi anđeo i pomozi bratu oko zadaće!"Rekla je.Još jedna 'tradicija'.'Daj budi anđeo' i 'ti si moj mali anđeo' su bile vrlo česte fraze u našoj kući,premda ne tako puno korištene od kad su se mama i tata rastali i mama upoznala novog dečka,preuzimajući njegovo prezime iako još nisu bili u braku.Bilo mi je potrebno neko vrijeme da se naviknem na činjenicu da nisam više Ana Dora Matijević.Sada sam Ana Dora Sattoni.Znam,čudno prezime.Francusko,mislim.
"Evo me."Digla sam papuče i navukla ih na noge.Doskakutala sam do stepenica,sjela na rukohvat i spustila se.Poskliznula sam se i pala kad su mi noge dotakle tlo.Uzdahnula sam.Podsjednik sebi:nabaviti nove papuče.Došetala sam do mog brata i pogledala ga.
"Hej,Borise,daj mi..."Počela sam,ali stala kada sam primjetila da on-SPAVA.Zatvorila sam usta i na prstima došla do kuhinje.Mama,koja je upravo uključivala štednjak, me upitno pogledala.Ja sam se nacerila umjesto odgovora i napunila čašu vodom.Do kraja,jer ja nisam bila nespretna.Za incident 'stepenice' su bile krive papuče.Tiho sam se ušuljala natrag u dnevnu sobu držeći čašu u ruci,Prolila sam vodu po Borisovoj kosi i njegove oči su se otvorile.
"Hej!"Zacičao je.Budalasto sam se zacerekala.
"Buđenje!Spavati idemo tek za dva sata!"Rekla sam virkajući na sat.Da,bilo je osam.Naš standarni plan sadržavao je buđenje u šest,a da bi to uspjeli napraviti bez zijevanja i gunđanja,trebamo ići spavati u deset,a,vjerujte,nakon šesnaest sati svega i svačega oko deset smo već mrtvi-umorni.
"Da,da,znam."Boris je uzdahnuo.
"Dakle,pokaži mi što imaš za zadaću."
Nakon sat i pol pisanja zadaće,Boris je izgledao kao živući mrtvac.
"Ajde,pravac kupaona."Rekla sam,i sama zijevajući.
"Drage volje."Zijevnuo je i on.Dovukao se u kupaonicu u prizemlju,a ja,s puno manje duha pope na kat.Ušla sam u kupaonicu i pogledala se u ogledalo.
"Ogledalo,ogledalo,ogledalce moje..."Promumljala sam uzimajući četkicu za zube.Oprala sam zube i presvukla se u pidžamu.Kada sam završila opet sam se pogledala u ogledalo.Imala sam svijetlosmeđu kosu i smeđe oči,kao gotovo svi u mojoj obitelji,s par iznimaka.Teta Antonija,na primjer.Ona je imala svijetlo,svijetlo plavu kosu i azurno plave oči.Ah,da.I Boris,sa tom vranje crnom kosom i zelenim očima je iznimka.A svi ostali izgledaju...pa,izgledaju kao da su u rodu.Opet sam zijevnula i primjetila da sam se nagnula nad umivaonik.Naglo sam se podignula,zaključivši da je ipak bolje da zaspim u krevetu,a ne tu.Dovukla sam se do svoje sobe i srušila na krevet.

Drugo poglavlje

Naglo sam se probudila kad sam čula krckanje.Ne ono glasno,kad slomiš ruku,nego ono kad se ujutro rastežeš.Bilo kako bilo,boljelo je.Tiho sam jauknula,pogledavajući iza ramena,zato što sam osjetila nevjerojatnu težinu između lopatica.Točnije,kao da je netko zapiknuo štapove u moja leđa i na njih postavio ACMEove utege iz crtića.Suzdržala sam se od krika.Jer,iza mene su bile dvije velike,pernate stvari.Nešto poput krila.
"O moj Bože."Prošaputala sam glasom visokim od panike.Dotaknula sam 'krila'.Da,bila su neupitno stvarna.Već sam to znala,zbog krckanja,ali sam se morala uvjeriti.Podigla sam se na noge,koje su,začudo,drhtale.Ugrizla sam se za usnu i došetala do ogledala u mojoj sobi.Zatomila sam još jedan krik.Da,definitivno su bila krila.Jedan mali,mazohistički dio mene je htio ići van i pokušati poletjeti s njima.Prije nego sam pristala,svijetlo me zaslijepilo, a ja sam se popiknula kada sam pokušala zakoračiti natrag i pala na pod.
"O moj Bože."Rekla sam opet,malo glasnije.Tri osobe su se pojavile u mojoj sobi,jedna žena i dva muškarca.Prvi muškarac i žena su imali oko trideset,a drugi,pa,bio je u dvadesetima.I zgodan kao filmska zvijezda.Osjetila sam se užasno otkriveno,možda zato što se moja pidžama sastojala od topića i kratkih hlača.Ha,topić bar nije bio proziran.
"Amm.."Ugrizla sam se za usnu.
"Dobro jutro,Ana Dora."Žena je rekla blagim glasom.Jutro?Refleksno sam pogledala na sat.Tri u noći.Jel' se to ona šali?
"Uh,dobro jutro..."Rekla sam ne znajući što napraviti.Žena i stariji muškarac su se zvonko nasmijali.
"Vidim da si otkrila svoja krila."Rekla je žena nastavljajući s blagim tonom.Pogledala sam iza sebe.
"Da,mislim da jesam."Rekla sam tiho.Opet su se nasmijali,dok se gospodin 'filmska zvijezda' lagano nasmiješio za sebe.Osjetila sam da mi srce skače.Pa što je meni!?Tip je bar tri godine stariji od mene!Dobro,to nije tako puno,ali možda je stariji od dvadeset!
"Pa,jesi spremna?"Upitao je muškarac.
"Spremna?Za što?"Upitala sam natrag i potignula obrvu.Žena se lagano namrštila.
"Zar ti roditelji nisu objasnili?"
"Objasnili što?"Pitala sam.Ovo se počelo vrtjeti u krug.Muškarac je uzdahnuo.
"Izgleda da Ivona nije ništa objasnila svojoj djeci.Dobro,od nje nisam ni očekivao baš puno,ali Marko..."Rekao je a ja sam se namrštila kad su spomenuli imena mojih roditelja.
"Mama se rastala od tate."Prekinula sam ga.Sad se i gospodin 'filmska zvijezda' namrštio.
"To mijenja stvari."Rekao je tiho muškarcu.Ajme što predivan glas ima!
"Dobro,to sad nema veze.Dakle...Ti si anđeo."Muškarac je počeo ali sam ga ja prekinula.
"Nisu li anđeli izmišljeni?"Rekla sam.Ja,anđeo?Neee...Prije vrag...
"Ne."Muškarac je odmahnuo glavom i nastavio."Kao što sam rekao,ti si anđeo i trebaš ići u školu za anđele da se specijaliziraš i naučiš kako se koristiti svojim moćima."
"Imam moći?Kul!"Rekla sam,napola zanemarujući dio sa školom.
"Da,ali one su teške za kontrolirati,zbog toga ideš u školu..."Rekla je žena.
"Ja već idem u školu."Namrštila sam se.
"Da,ali jesi li se ikad zapitala kako imaš sve petice a ne učiš?"Pitala je žena.
"Ja učim."Ispravila sam ju.
"A jesi li ikad zaboravila učiti i svejedno dobila pet?"Pitao je muškarac.
"To da,ali..."
"Jesi li bila na natjecanjima iz svih predmeta i pobijedila?"
"I to,ali..."
"Jesi li znala sve odgovore na pitanja iz kvizova znanja na TVu?"Ha.Kao da su imali arsenal pitanja i njima me gađali naizmjenice.
"Da."Rekla sam.Ovaj put nisam imala podpitanja.
"Anđeli vrlo brzo uče,tako da ti sad znaš dovoljno da prođeš maturu.A ti si već ionako iovako već pri kraju zadnje godine srednje."Rekao je gospodin 'filmska zvijezda'.
"I to što kažete..."Rekla sam.Kako li sam u tom trenutku samo htjela znati njegovo ime!
"Oh,oprosti što smo nepristojni.Ja sam Rhea,a ovo su Christian i Teador."Rekla je,pokazijući prvo na filmsku zvijezdu pa na starijeg muškarca.Nijedno ime nije zvučalo hrvatsko.
"A vi već znate moje ime..."Rekla sam i Rhea se nasmijala.
"Da.Jesi li spremna za-ma nisi,naravno.Ako nisi znala,nisi se ni spakirala."Rhea je rekla.
"Na spakirati mislite nabacati robu u kofer?"Pitala sam i Teador i Rhea su se nasmijali,dok se Christian mudro smiješio.
"Da,baš to."
"Ja to mogu napraviti za pet minuta."
"Dobro.Onda mi sad idemo,ali pobrini se da si za deset minuta spremna s koferom u ruci."
"U redu."Rekla sam i oni su nestali.Ugrizla sam se za usnu i složila svoju robu u moj plavi kofer.Naškrabala sam poruku mami:

Ostavila sam je na kuhinjskom stolu i za par minuta i sama-nestala.

Treće poglavlje