Pen'n'Paper
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ne mogu ti reci sto je tuga...

4 posters

Page 1 of 2 1, 2  Next

Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Fri Nov 02, 2012 7:43 pm

Okay, first I would like to apologise to all users that write in English [this was written in Croatian and I'm to lazy to translate it] and to all typos that might be found...my laptop sometimes likes to make fun of words...
Critisism is welcome! ;3; hail Tesla o/

Pokucala sam na vrata ne ocekujuci da ce mi se itko odazvati sa druge strane. Bila sam tako nervozna zbog svega. Prsti su mi se sami stezali oko jakne od samta koju sam nosila samo zato sto je bilo hladno. Mrzila sam samt, a i iskreno tu boju pustinje, kakve je bila ista ta vec spomenuta jakna. Naskiljila sam se i stegnula usnice, a onda sam pokucala ponovno. Iako nisam htjela uci, znala sam da ako ovo ne obavim gristi cu se slijedecih 2 do 3 mjeseca, ili mozda 18 godina. Uzdahnula sam tiho i prebacila tezinu na lijevu nogu, htjela sam ovo rijesiti sto prije pa da se mogu vratiti kuci i jesti pa povracati u miru. Da, tako sam ja provodila svoje vrijeme, jeduci i povracajuci. Zato i jesam ovdje, kod lijecnika. Zelim znati sto mi se dogada i je li sigurno da odlazim na sastanke i ispitivanja. Napokon sam zacula korake s druge strane vrata:
-Udi slobodno.-nasmijesila mi se lijecnica.
Okrenula sam ocima i usla u ordinaciju. Sjela sam na stolicu nasuprot njezinog stola i skinula onu jaknu od samta. Poravnala sam majicu dugih rukava i prebacila jaknu preko naslona.
-Reci, sto te muci?
-Pa vec nekoliko dana imam temperaturu i povracam.-utisala sam se.-Mislila sam bolje sprijeciti nego lijeciti.-kiselo sam se osmjehnula.
-Dobro, vjerojatno se radi o obicnoj prehladi.-zastala je i spustila kartone drugih agenata koji su ovdje bili prijavljeni.-Dat' cu ti neki sirup ili tablete.
-Vidite, u tome i jest problem. Mislim da se ne radi o prehladi.
-Kolika ti je temperatura?
-Pa varira od 37,5 do 38,0.
-Mozda je lagana gripa, kises li ili ti curi nos?
-Ne, ali ima jos nesto.-pognula sam glavu.
-No? Reci...
-Vi se morali reci onu zakletvu, zar ne? Ne smijete nikome otkrivati nista o pacijentima?-rekla sam nervozno.
-Hipokratovu zakletvu, da.-zbunjeno me pogledala.
-Kasni mi...-rekla sam tiho.
-Oh...-sjela je za stol.-Vidim na sto ciljas. Mogu ti izvaditi krv ako zelis biti sigurna.
-Molim vas.-rekla sam placljivim glasom.
Kimnula je glavom u stranu izrazavajuci svoje nezadovoljstvo sto se tice moje moguce trudnoce. Tocno sam znala da ce tako reagirati, ali ipak sam imala tracak nade da nece nikome reci o mom posjetu. Uzela je epruveticu i iglu te se vratila do mene:
-Digni rukav molim te.-odrgizla je plastiku sa sprice. Kako higijenski.
-Mozda ispadne negaivan.-umiravala sam nas obje.
-Mozda.-uzdahnula je i uvela spricu u moju zilu. Uzela je epuveticu krvi i stavila je u neki automat u kojeg se nisam razumjela. Stavila sam dezinficranu vatu na mjesto uboda i pratila ju sto radi. Imala sam povjerenja u nju, bas zato sto mi je pomogla vec prvog dana kad sam se nasla ovdje. Automat je zapistao nekoliko puta, a onda iz printera na njezinom stolu izbacio papr sa rezultatima.
-Hoces da ti ja kazem ili ces sama pogledati?
-Budem ja, ovo je ipak moja pogreska.-uzela sam papir iz printera. Trudna sam.
Prosao me val hladnoce i kao da sam osijetila kako mi se dijete u utrobi pomaknulo. Sto je naravno bilo fizicki nemoguce, jer sam vjerojatno zatrudnjela prije kojih tjedan dana.
-Pozitivan je zar ne?-rekla je ozbiljno.
-Da...-rekla sam olaksavajuce.
-Uzmi papir sa sobom.-kimnula je.
Prosaptala sam nesto u zahvalu i uzela jaknu u ruke. Povukla sam rukav preko vate, jer mi je vata zalijepljena za majicu sada bila najmanji problem. Izasla sam iz ordinacije i kratko primila zlatni medaljon koji mi je bio na lancicu.

Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re:

Post by Maggy Potter Fri Nov 02, 2012 7:50 pm

Nice one c:
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Fri Nov 02, 2012 7:53 pm

thank you.
it actually has 15 pages in my word document...

so...there shall be more...later maybeh...
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re:

Post by Maggy Potter Fri Nov 02, 2012 7:56 pm

I promise I'll read it c:
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Fri Nov 02, 2012 7:57 pm

thank you million times.
<33

here comes moar.

-To mi je dao tvoj tata.-rekla sam tiho jer nije nikoga bilo u blizini.-Pripadalo je tvojoj baki.
Ne smijem se naviknuti na razgovaranje s dijetetom, ne bih ga smjela zadrzati, preopasno je.
Stavila sam papir izmedu nogu kako bih mogla obuci jaknu i izaci prosetati malo. Trebalo mi je svezeg zraka jer sam na trenutke bila sretna sto je test ispao pozitivan, a na trenutke mi se ponovno povracalo jer sam znala da ovo dijete nemogu zadrzati. Presavinula sam papir nekoliko puta i stavila ga u dzep traperica. Zakopcala sam jaknu i izasla iz zgrade. Zaskiljila sam i pogledala lijevo pa desno. Odlucila sam krenuti desno pa makar me to ubilo. Htjela sam se izgubiti u moru malih ljudi koji su bezbrizno hodali uokolo jureci svoje snove dok sam ja hodala medu njima. Da su samo bili svjesni tko sam ja, lincovali bi me istog trenutka. Moje nerodeno dijete, koje trenutacno zelim scuvati i sakriti u drugi dio svemira, moglo bi ih sve ubiti, ali to se nece dogoditi jer mestri nece dopustiti da ga rodim. Umrijet ce prije nego sto uopce pokusa prvi puta prohodati ovom ulicom ili proba prvi slatkis.
-Ovo dijete ionako ne spada ovdje.-rekla sam si u bradu. Prekrizila sam ruke i prosla pored standa na kojem je neki fini gospodin pekao one masne palacinke.Da sam imala nekoliko funti viska rado bih kupila jednu i smazala ju dok kazes keks. Umjesto toga samo sam produzila dalje koncentrirajuci se na zvake zaljepljene za beton. Pokusavala sam bar natrenutak ne misliti na kcer kojoj radim keckice ili sina kojem vezem malu kravaticu.
-Klara! Hej Klara!-zacula sam kako se netko dere s druge strane ulice. Okrenula sam se i spazila svog starog prijatelja kako trci do mene odvezanih tenisica. Vec sam ga vidjela kako se spotice i pada na cestu, a neki nepazljivi vozac autobusa prilazi sceni.
-Sto ti radis ovdje?-napokon je dosao zadihan.
-Setam, opustam mozak.-slegnula sam ramenima.-Ti?
-Ah, kupujem si kosulje jer mi svaka kosulja ima rupu od metka.-okrenuo je glavom zapravo se vise hvaleci nego zaleci.
-Kuda ides, mozda bih te mogao otpratiti.
-Idem bilo gdje, zbilja mi je svejedno.
-Super, onda ides sa mnom po nesto. Ionako mi treba neka cura za to.
-Opet se pokusavas umiliti Monici?
-Da, ali barem si ti naviknuta da sam beznadno zaljubljen u nju od pamtivijeka.
To je bila istina u koju nitko nije sumnjao. Cim sam postala agentica i usla u te krugove pocela sam se druziti sa Craigom i znala sam da je zaljubljen u nju, ali ona je bila preuzivljena u svoj posao da to primjeti. Sve dok nije dobila dijabetes i bila skinuta s popisa agenata. Od tada ju rijetko tko vida, jedino on tu i tamo svrati do nje da vidi kako je to kad zivis zivotom malog covjeka.
-No, sto joj ovog puta kupujes?
-Uskoro joj je rodendan i htio sam joj kupiti neku lijepu ogrlicu sa bubamarama, znas da su joj one tajna strast.-nasmije se.
-Znam, tajna koju smo svi znali zbog one pidame sa bubamarama.-osmjehnem se.
Usli smo u neki trgovacki centar koji mozda nije bio na najjacem glasu, ali je imao povoljne cijene, a sa placom agenta jedino joj je tako mogao priustiti nesto. Pricajuci o necemu nebitnome prosetali smo se do zlatarne koja je bila u blizini pekare sto me ucinilo jos gladnijom i bila sam spremna ubiti Craiga za nekoliko griza peciva sa hrenovkom.
-Reci, od kuda ti je taj divni medaljon? Sa ove zadnje misije koja je bila tako tajna da cak ni moj otac nije znao o cemu se radi?
-Da, s misije je.-rekla sam i primila se za doljni dio trbuha.-Krasna je zar ne?
-Jest, volio bih joj kupiti takvo nesto. To si nasla ili dobila?
-Kada odaberes poklon za Monicu smijes me odvesti na kolac pa cu ti ispricati.
-Rado, bas bih mogao pojesti pitu od sira.-rekao je i otisao do prodavaca u zelji da preispita imaju li sto sa temom bubamare.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Ziakira Fri Nov 02, 2012 10:49 pm

*Reads part two*

Mirtek, you're awsome....*hug* x3

IF CHU DUN KEEP THIS GOING, I'LL GET MY BOYFRIEND DEATHY TO KILL YOU X3 MWAHAHAHAHA X3
Ziakira
Ziakira

Posts : 226
Join date : 2012-11-02
Age : 27
Location : The Planet of Rainbows

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Fri Nov 02, 2012 10:56 pm

Monica niti ne zna kako moze biti sretna sto ima momka kao sto je Craig. Mozda ju je pogodila njezina bolest i to sto vise nije sto posto vezana uz posao koji je u njezinoj obielji vec generacijama, ali barem jos uvijek ima ljubav svog zivota uz sebe. Ziv je i zdrav, smrt ce ih rastaviti kada oboje budu u zlatnim godinama i dubokoj starosti jer Craig je dobar agent, zna se boriti i od svih agenata koje poznajem on je najbolji u svome poslu. I zato sam sigurna da ce oboje zivjeti dugo, sretni i zajedno. Iako nikada nisam pomisljala na to, sada sam bila ljubomorna na to sto oni imaju, jer sam znala da ja to ne mogu imati. Ne s onim cije dijete nosim i kojeg sam u mjesec dana toliko zavoljela.
-Sto kazes na ovo?-zacula sam ga kako me zove da vidim sto je pronasao. Bila je to divna ogrlica od srebra sa velikim privjeskom bubamare u sredini i dva mala sa svake strane.
-Bas je lijepa.-osmjehnula sam se.
-Dobar izbor, madamme.-rekao je prodavac.
-Oh ne, nije to za mene.-nasmijala sam se.-Ja sam samo moralna podrska.
Craig se samo osmjehnuo vec hvatajuci se za novcanik.
-Onda moze to ili zelite jos razgledati?
-Ja bih to uzeo.-rekao je odlucno i izvadio kreditnu karticu. E ako ga nakon ovoga ne prihvati, ubit cu je i pojesti sve sto ima u frizideru. Ponovno sam prekrizila ruke naslanjajuci se na jednu od vitrina i gledajuci u daljinu, uhvatila sam se kako gledam iste one ljude koji love svoje snove i zivote po trgovackom centru dok njihov mali smak svijeta sniva najljepse snove u mojoj utrobi. I koliko sam se god pokusala mrziti zbog toga nisam mogla prestati voljeti isto to nerodeno dijete. Morala sam nekome reci, nekome tko nije izrekao Hipokratovu zakletvu i tko bi u teoriji mogao to svima izbrbljati, ali me to zbilja nije bilo briga jednostavno sam morala nekome reci sto se dogada. Pretpostavljam da bi se mnogo djevojaka moje dobi povjerilo majkama, ali posto je nisam imala nisam se njoj mogla povjeriti, a kamoli ocu. On bi mi prvo zakrenuo vratom onda me ozivio pa mi napravio toplu cokoladu jer bi mu bilo zao prvobitne reakcije. Znala sam da zali sto me natjerao da se prijavim za posao agenice, ali dijelom sam si bila sama kriva jer sam rekla da ne zelim provesti citav zivot radeci kao potrcko ili sekretarica. No, takav je zivot djece masona. Tu nema drugoga.
-Mislis da ce joj se svidjeti?-prozborio je tiho dok smo hodali prema slasticarni.
-Naravno da hoce.-kimnula sam i osmjehnula se.-Tko ceka, taj i doceka. Vidjet ces.
Mrzila sam samu sebe kada bih se spametavala svima oko sebe, a samoj sebi nisam mogla pomoci tim uzrecicama koje kao da sam citala iz kineskih tarotskih kolacica. U blizni slasticarne nalazila se trgovina sa svim onim potrebstinama koje moras imati kada imas bebu. Zastala sam pred izlogom i zagledala sam se u jednu koljevku. Bila je savrsena, kada bih smjela, kupila bih ju iste sekunde. Bila je prekrivena laganim bijelim baldahinom, a unutra je bila jedna plisana ovcica. Naslonila sam ruku na staklo i tuzno se osmjehnula znajuci da takav zivot necu docekati. Sasvim logicno samo po sebi, no ovo je bio trenutak kada sam si mogla dopustiti malo javnog dramatiziranja i sramocena Craiga.
-Eh...-rekla sam tiho spustajuci pogled. Ubrzo sam ponvno dignula glavu i ugledala jednu trudnicu kako sama bira nesto medu tisucama polica. Hocu li i ja tako izgledati ako odlucim prkositi zakonima svemira i pobjeci daleko od ovog svijeta kojemu moje dijete moze nanjeti samo zlo? Pogledala sam ju sa negodovanjem, ali onda sam se sjetila da cu Craigu ionako sve uskoro ispricati. Mozda ce mi on dati kakav dobar savijet, ili bih o tome trebala pricati sa nekom starijom agenticom koja ima dijecu. Kladim se da se niti jedna agentica jos nije nasla u poziciji u kakvoj sam ja, hah dapace ipak je to bila najtajnija misija u ovom stolijecu. Hm, bar za sad. Osmjehnula sam se sama sebi i svojim mislima te odlucila da je dosta bespotrebnog plasenja Craiga i da bi bilo uredu da sjednemo i narucimo kolace. Okrenula sam se i vidjela ga kako zapravo salje poruku i da ne obraca paznju na moje ludorije. Hvala Bogu, bar si je kupio jos trenutak mira. Uzdahnula sam i lazno se osmjehnula, krenula sam hodati dalje do slasticarne, a on me kraijckom oka uhvatio kako odlazim pa poceo slijediti.


;3;
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re:

Post by Maggy Potter Sat Nov 03, 2012 9:36 am

asdfgh
I LOVE IT
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by lil28 Sat Nov 03, 2012 12:41 pm

Aha! Look what I found at the top of the page. A translater.

Reads...
Nice work. Very Happy
lil28
lil28

Posts : 218
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : The TARDIS

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sat Nov 03, 2012 12:44 pm

we have a translator? 0.o
I must check that out when I get to my laptop!

thanks ;3; it is weird to talk about 20 year old girl that is pregnant with 40 year old Nikola Tesla...lol
will post more later.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by lil28 Sat Nov 03, 2012 12:46 pm

I'm on Google chrome and it comes up ;
This page is Croatian. Would you like to Translate it? Translate_Nope

Which is cool.
But I will still learn Croatian.
lil28
lil28

Posts : 218
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : The TARDIS

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sat Nov 03, 2012 6:21 pm

okay here is some more...in this part we meet the machine that was really made in 1940's in Nazi underground labs...

Vjerojatno je bio zaokupljen razgovaranjem s Monicom. Sjeli smo za stol i odlucili pricekati konobara prije nego sto zapocnem pricu. Pogledala sam u frizider u kojem su drzali svakojake torte i kolace; odlucila sam se za jedan vocni kolac koji se cinio veoma ukusan jer je imao hrpu naranci po sebi sto mi se bas sada jelo. To je bio moj glavni polu-buduci trudnicki problem, jedenje svega na vidiku, ali ja sam to bila spremna prihvatiti. Konobar je dosao do nas, obucen sav u crno osim bijele pregace. U lijevoj ruci je drzao onu veliku sivu tacnu i lagano se smjeskao svojim musterijama.
-Dobar dan, cime vas mogu ponuditi?
-Ja cu kolac od sira i casu vode, ti?-pogledao me nadobudno.
-Moze onaj sa narancama?-pokazala sam s prstom.
-Naravno, dobar izbor.-priblizio je tacnu blize prsima i lagano se naklonio. Otisao je do sanka da izjavi narudbu pa da dobijemo sto nas ide.
-Dobro, ja te molim da sada zapocnes pricu.
-Kolaci jos nisu na stolu!-rekla sam tiho, smjeseci se.
Konobar kao da je bio na Craigovoj strani pa se uskoro pojavio sa narucenim kolacima i racunom, nadam se da ce on platiti. Ipak bi to bio red, a on je bio poprilican dzentlmen.
-No, sad smo dobili kolace.-rekao je punim ustima.-Slusam te!
-Dobro, dobro.-odgovorila sam.-Ah, kako uopce zapoceti tu pricu.
-Zapocni ju pocetkom misije.
-Imas pravo, mogla bih. Pa...-zastala sam i zagledala se ponovno u daljinu sa nadom da nitko nece cuti sto cu mu pricati.
Pricu sam zapocela onim utorkom kad me nadredeni pozvao u svoj ured...
-Klara, ti znas da ja cijenim tvoj nacin rada, zar ne?-rekao je skupljajuci ruke.
-Naravno.-rekla sam veselo.
-A znas i da cijenim tvoje podrijetlo, tvoj otac je uvelike pomogao razvoju ove loze.
-Znam i to, molim vas prijedite na stvar.
-Ekipa znanstvenika iz Berlina uspijela je napaviti kopiju zvona.-zastao je i nakasljao se.-Koje radi.
Nisam znala sto da kazem pa sam tiho procviljela i sjela na rub stolice.
-Klara, ne znam niti jednu osobu koja bi bolje odgovarala zadatku da ode na pokusno putovanje.-rekao je umilnim glasom punim ponosa, to se kod njega rijetko vidalo.
-Mestre, ja ne znam sto da kazem!-rekla sam veselo.
-Prihvati moju ponudu, oslobodit cu te vojne duznosti ako zelis samo, molim te, prihvati ponudu!
-Ako je tako, prihvacam.-imala sam osijecaj da su se moje rijeci cule kilometrima daleko.
Kratko se nasmijesio, a onda je otvorio jednu ladicu u svojem stolu i iz nj izvadio fascikl.
-Ovdje je tvoja zadaca, kreces sutra ujutro.
Kimnula sam i uzela fascikl. Bila sam spremna na sve sto mi je ova misija trebala pruziti, znala sam kakva je odgovornost biti ta koja ce ponovno slomiti prostor-vrijeme i naci se tko za gdje i tko zna kad.
-Cekaj.-Craig me prekinuo.-Ono zvono? Zvono na koje ja mislim? Ne mozes mi reci da je zvonom moguce putovati kroz vrijeme.
-Jest.-nasmijala sam se.-Hoces da dovrsim ili ne?
Napokon je zastutio, a ja sam se mogla vratiti u srijedu rano ujutro kada sam ustala prije 4 da bih mogla biti na uzletistu prije 6. Bila sam obucena u jednostavnu haljinu po uzoru na cetrdesete godine proslog stolijeca. Jutarnji povjetarac nosio mi je kosu koja mi je udarala u lice. Nekoliko puta sam ju morala stavljati iza usiju jer me vec bila nervirala. Desetak metara od mene nalazilo se zvono kojim cu otputovati u 1916., ostati ondje mjesec dana i zatim se vratiti kuci. Ostati ondje mjesec dana...Ako prvo ne poginem pri letu ili paljenju motora.
-Sve spremno!-zaderao se neki redar koji je poceo trcati od zvona do mene.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sat Nov 03, 2012 6:24 pm

Now I'm getting the whole picture...Nice c:
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sat Nov 03, 2012 6:34 pm

that's the beauty of retrospection...
:3 I believe more of it will confuse people so I shall write it in blue.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sat Nov 03, 2012 6:46 pm

rabbit
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sun Nov 04, 2012 7:34 pm

real deal starts now:

Zagrizla sam usnicu i krenula u pustolovinu. Odlazila sam tamo s vrlo malo novaca i jednom iskaznicom koja je trebala dokazati da sam u drustvu i da nisam jako stetna za okolinu. Prvo pravilo moje misije bilo je: ne ulazi kontakt s nikime osim u nuzdi. Oh, kako sam se zeljela toga pridrzavati...
Usla sam u nj i sjela za jedno sjedalo koje je bilo desno od komandne ploce dok su na suprotnoj strani bila jos 4 sjedala.
-To je to.-rekla sam i zakopcala pojas. Zvonom ce pri uzlijetanju upravljati oni koji su ga gradili, ali iz sigurnosti tornja koji je bio na ovom, nazovimo ga, aerodromu.
Kako se motor poceo paliti shvatila sam kako mestar nije bio ponosan sto se moze oslonti na mene da cu provesti misiju, nego da sam ja bila savrsena budala koja u njega nece posumnjat sve dok ne bude kasno. Kvragu, imao je pravo. Jos jednom sam pricvrstila pojas da budem sigurna da necu ispasti iz sjedala i zaklopila oci. Izdahnula sam, spremna na mogucu smrt, no umjesto toga docekale su me turbulencije. Cijelo zvono pocelo se tresti i sibati amo-tamo po zraku ili gdjegod smo sada bili. Stisnula sam sake za sjedalo i zavristala. Sto da kazem, turbulencije su bile toliko jake da nisam mogla cuti ni vlastiti vrisak.

-Doista?-Craig me prekinuo naslonjen na lijevu ruku potpuno uzivljen u moje pricanje.
-Ozbiljno.-rekla sam stavljajuci ruke na koljena.-Sigurno zbog pod-prostora.-otpila sam gutljaj vode.
Sada je moje grlo bilo spremno na jos sat vremena prepricavanja mjesec dana provedenih u New Yorku 1916.
Zvono je sletjelo u nekoj ulicici u koju su zalazili samo drogerasi i pijanci, hvala Bogu da su se vrata otvarala na skener mojeg dlana. Popravila sam haljinu i izasla iz ulicice gledajuci da li netko obraca paznju na mene. Iskoracila sam malo dalje na kolnik i podignula pogled. Jesam li zaista putovala vremenom? Je li zaista to moguce ili se mestar poigrava sa mnom? Nasmijala sam se i pustila suzu. Nisam mogla vjerovati da sam prezivjela one turbulencije i da sam zaista ovdje. Nalazila sam se u svom domu, ali kojih 70 godina prije nego sto sam se rodila i najvise od svega htjela sam vidjeti svog djeda i baku.
Spustila sam pogled na sav taj svijet koji je bio pored mene i uz mene i odlucila sam biti dio njega. Pocela sam hodati kako su hodali ljudi pored mene. Gledala sam njihova zabrinuta,sretna ili zamisljena lica kako kao tek rodeni macici koji traze svoju mamu, oni traze same sebe i svoje zivote. Bilo je divno biti jedna od njih. Bez briga, jer moje brige se jos nisu dogodile i bez potrebe za razmisljanjem jer mi je sve vec naredeno. Ostati ovdje najvise mjesec dana i onda se vratiti kuci. Kako mi se cinilo vratit cu se ja vec sutra, nece mi biti problem odspavati jednu noc u zvonu, ali nesto vise od toga i mogu se pozdraviti sa kicmom.

-Imas pravo.-ponovno me prekinuo.-Ali ako si odlucila ostati samo jedan dan, zasto si se vratila mjesec dana kasnije?
-Zato sto sam ipak ostala mjesec dana.
-Sto te natjeralo da se predomislis?
-Jedan bliski susret slijedeceg jutra.-uzdahnula sam i pogladila se po trbuhu. Da li da Craigu ispricam krsenje prvog pravila ili samo zagonetno zasutim i narucim jos jedan kolac? Odlucila sam nastaviti, ipak je to jedan Craig. Postenjacina.

Slijedeceg jutra, znaci u cetvrtak, jos sam jednom odlucila udahnuti taj stari New Yorkski zrak pa krenuti kuci. Izasla sam iz ulicice i ledima se nasonila najednu od zgrada. Zatvorila sam oci pokusavajci se fokusirati na buku uzurbanog velegrada.
-Divan je dan, zar ne?-zacula sam pored sebe.
-Uistinu.-rekla sam zaboravljajuci pravilo.
-Radite u hotelu? Nikada vas prije nisam vidio?
-Molim?-otvorila sam oci i pogledala covjeka koji je stajao sasvim blizu mene.
-Vasa odora...-pokazao je prstom.
-Oh to?-zamislila sam se.-Da, zapravo nova sam.-rekla sam zeleci ga se rijesiti.


black- past
blue- talk with Craig in present
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sun Nov 04, 2012 7:38 pm

MOAR
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sun Nov 04, 2012 7:43 pm

ahh...Tea with Tesla...<33

Kratko me promotrio, a potom pocesao svoje brkove:
-Od kuda si?
-Iz Kanzasa.-rekla sam uzimajuci Dorothy iz Carobnjaka iz Oza kao profil kojim bih se predstavila.
-Kako to da si u velegradu?-shvatila sam da mi je prestao govoriti vi.
-Moram zaraditi za obitelj, a mlade djevojke kao ja lako dobiju posao ovdje.-kratko se nasmjesim pokusavauci se nasaliti. Prepala sam se da me ne shvati doslovno.
-Reci, bas sam krenuo popiti caj, hoces sa mnom?
Odmaknula sam se od zgrade lagano zgrozena sto stariji muskarac mene zeli odvesti na caj. U kakvu Sodomu i Gomoru desetih godina dvadesetog stolijeca sam ja to dosla? Sada mi je napokon proslo kroz glavu da nisam trebala odgovoriti na njegovo prvo pitanje, ali kada sam se vec uvalila u ovo, sto ne bismo otisli na caj.
-Moze, zasto ne.-nasmjesim se i zasiljim jer mi je sunce islo u oci.-Samo nemojte reci mom sefu.
-Onda nemojmo u hotel na caj.-nasmije se.-Znam jedno fino mjesto.
Kimnula sam glavom i krenula hodati za njime. Nisam se trebala uvaliti u ovo, pametan je, procitat ce me prije nego ispijem prvi gutljaj caja. Da, kao sto sam rekla pametan je, ali necu Craigu spomenuti o kome se radi. Ipak ce saznati kraj te price koji zavrsava mojom ne tako sretnom trudnocom.
-Kako je u Kanzasu?
-Za zivjeti? Tesko...-uzdahnem.-Ali znate kako je, obitelji uvijek morate pomoci.
-Slazem se.-rekao je tiho.
-Znades li citati?-upitao je zamisljeno nadajuci se da cu ga poceti hvaliti.
-I ne bas.-kiselo se osmjehnem.-Mogu napisati samo svoje ime i ime svog oca.
-Aha...-potuzio se.-Mlada si, imas jos vremena.
Ta recenica natjerala me da se zamislim, imao je pravo. Mlada sam, imam vremena, zasto bih vec danas morala kuci? Bas bih mogla ostati ovdje, svako malo iskakati od negdje dok je on u predvorju hotela, ici s njim na caj i zivjeti svoj zivot. Ako nista onda u inat mestru koji me iskoristio kao pokusnog kunica.
-Tu smo.-rekao je i otvorio mi vrata. Lijepo, bar sam nasla finog gospodina s kojim cu ubiti malo vremena. Sjeli smo za stol koji je bio pored stakla koje je pruzalo pogled na vanjski svijet.
-Kakav ces ti caj?-pitao me prije nego sto je sjeo.
-Ako ima od marelice, a ako nema sipak je uredu.
Kimnuo je i otisao do covjeka koji je bio nesto kao konobar ili je zbilja bio konobar, a ja sam postala glumiti superiornu rasu sam zato sto sam putovala u proslost. Ostao je stajati ondje nekoliko minuta drzeci se desnom rukom za sank. Nekoliko puta se okrenuo da vidi jesam li jos uvijek ondje, ali sam se pravila da ne gledam njega nego zidove. Kakva sam ja glumica... Uskoro se vratio sa dvije salice.
-Hvala.-rekla sam tiho.
-I drugi put.-nasmjesi mi se.
Vidi, vidi ti njega! Igra na te svoje oci i osmjeh. Rekla sam ja, pametan je on! Mozda bi vec trebao biti star i lud, ali ne! Mozak ga jos uvijek veoma dobro sluzi, mora da je zbilja genije. Kao da me zeli isprovocirati svakim pokretom, mozda zato sto je shvatio kako se isticem iz ove gomile.

-Zanemari ovo zadnje Craig, opet se ponasam superiorno.
-Ne,ne, imas pravo.-protrese rukom.-Tip te ocito skuzio!

Slegnula sam ramenima i vratila se prici. Bilo mi je malo cudno sto se ovako ponasa, ali valjda je takvo stanje uma u ovom vremenu, u kojemu se ocito nisam uklopila i bilo je samo pitanje vremena kada cu prekrsiti pravilo.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sun Nov 04, 2012 7:46 pm

Loving it c:
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sun Nov 04, 2012 7:52 pm

enough for tonight...

Stavila sam zlicu meda u caj i promjesala. Zar ovdje ne postoji secer?
-Kako ti je ono ime? Zaboravio sam.
-Nisam ga ni rekla.-nasmjesim se i promislim. Kad sam vec iz Kanzasa sto ne bih bila...
-Dorothy.-otpila sam guljaj i spekla jezik. Sada ce me to boljeti slijedecih 500 godina i necu moci normalno pricati i jesti.
-Nadam se da ti caj odgovara, meni je ovdje najbolji. Osim u hotelu naravno, ili kada ga sam napravim.
Dobro, znamo i da je malo egocentrican...
-Zanimljivo.-rekla sam skiljeci i buljeci u njega.
-Da?-okrenuo se misleci da buljim na nesto iza njega.-Nesto mi presucujes?
-Hm?-propiskutala sam.-Ne!-otpila sam veliki gutljaj caja.
-Kako se ti zabavljas kada ne radis u hotelu ili ne pijes caj s neznancima?
-Zabava?-nasmijem se.-Nemam ja pojma sto je zabava. Imam osijecaj da cu tako nadrapati zbog ovog.-jesam li se ja to upravo pokusala izvuci sa besplatnog caja?!
-Nemoj tako! Meni se ucinilo da je visoko osoblje hotela, vjerojatno i tvoj sef medu njima, sasvim pristojno i da ne tjeraju ljude na nemoguc rad!
-Pokusajte vi ovako raditi.
-Ja sam se svojih suradnika i sefova rijesio! Najbolje mi je kada radim sam, nitko mi ne namece svoje misli niti me tjera na odmor.
Nasmijala sam se i pogledala u stol. Zanimljivo da mi je zabavno u drustvu starijeg covjeka, dobro ne toliko starijeg. Kada bolje promislim, mozda su ga samo brkovi cinili starijim.
-Posluzivat ces na onoj svecanoj veceri predpostavljam?
-Ne, za to su izabrani samo najbolji mladici.-pogledala sam u stol, kao tuznjikavo.-Ja cu vjerojatno pomagati u kuhinji. Kod takvih balova svaka je pomoc dobrodosla.
Tiho se nakasljao kao da negoduje sto da mi odgovori na to. Pa nije valjda da je ocekivao mene kao njegovu specijalnu konobaricu? Cekaj, bal? Oh savrseno, pojavit cu se ondje kao Pepeljuga, a on ce mi biti princ! Nece me prepoznati jer cu se urediti kako spada! Zivjelo 21. stolijece u kojem djevojke nose vise sminke nego sto dikobraz ima bodlji! Mozda cak i napravim neku haljincu koja otkriva 60% vise nego ostale haljine sada pa me osude da sam vjestica. Superiorna vjestica! To bi bio dobar nadimak...
-Zamisljena si.-rekao je tiho.-Dobro si?
-Da, samo me balovi podsjecaju na to da si ja nikada necu moci priustiti takvo nesto.-ovo je sad preraslo u zlocu! Klara, pobogu, prestani!
-Barem ces biti u kuhinji, mozda ces se moci iskrasti van i vidjeti kako to izgleda.
-I to sto kazete.-kratko se nasmijem.-Cesto ste u pravu, ako smijem primjetiti.
-To mi je u opisu posla.
Da, tako valjda mora biti, muskarci se u ovom dijelu tisucljeca jos uvijek vole praviti vaznima. Ja zapnem sa onim najumisljenijim.

-Klara.-Craig me prekine.-Tko je brko?
-Nije to sad bitno, propustas poantu u kojoj je on pun sebe i svoje mudrosti.
-Svida ti se, je li?-pogleda me ispod obrva.
Gromoglasno sam se nasmijala pokusavajuci sakriti istinu. Mahnula sam rukom pokazujuci da mi se ne svida i nastavila pricu. Po meni, uskoro najzanimljiviji dio, do trudnoce svakako.

Nasmijala sam se i pogledala ga u oci. Bio je cudnjikav, ali onako zdravo i slatko cudnjikav. Naslonia sam glavu na desnu ruku i uzdahnula. Da zivimo u istom vremenu, vjerojatno bi bio manje cudan pa bi onda bio samo sladak!
-Oh da...-rekla sam zamisljeno.
-Opet si zamisljena.-nasmijao se ispijajuci zadnji gutljaj caja.
-Hm?-razrogacila sam oci shvacajuci da sam to rekla na glas.-Ne, samo sam se sjetila necega!
-Da naravno.-podigne obrvu i nasmije se.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sun Nov 04, 2012 7:56 pm

Crying or Very sad
I'll get back to you,soon!
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Wed Nov 21, 2012 2:10 pm

moar Tesla goods...oh yes...

-Mozda bolje da krenemo.-rekla sam.-Da sef ne vidi kako nisam na poslu.
-Dobro, imas pravo.-ustao je i produzio do mene. Bio je dovoljno uljudan da mi nakon ove sramote odmakne stolicu. Oh, sarmeru!
-Nadam se da ti se caj svidio.-rekao je pridrzavajuci mi vrata.
-Jest, drago mi je da sam malo pobjegla od posla. Hvala vam.
-Nema problema!-pogleda me.
-Zbilja, moram vam ovo nekako vratiti.
-Dobro.-rekao je oklijevajuci.-Obecaj mi nesto.-pogledala sam ga.
-Obecaj mi da nikada neces zaboraviti ovaj dan.-pogleda u nebo.
-Naravno!-nasmijem se.-I ne kazem to samo onako, mislim to. Spavajte mirno, zapamtit cu ovo!-I jesam, zapamtila sam i pamtit cu zauvijek. Ne znam zasto me to trazio, ali bilo mi je drago sto me trazio nesto sto mu mogu obecati.
Uskoro smo stigli pred hotel. Uspjela sam se predomisliti jos tisucu puta pa sam odlucila pobjeci jos dok ova situacija ne postane cudna. Jako cudna.
-Dobro.-nakaslje se kako smo usli u predvorje.-Ja te ostavljam da radis. Nadam se da se vidimo na balu.
-Mozda, tko zna.-stavila sam ruke iza leda.
Kimnuo je i krenuo prema odjeljku koji je vodio do stepenica koje su vodile do soba. Uzdahnula sam sa olaksanjem i izasla van, mozda sam jedno kratko vrijeme htjela zivjeti svoj zivot, ali ja ne pripadam ovdje i onda nije uredu da ovdje zivim svoj zivot. Cak niti u inat mestru, mozda da mu pokazem kako sam bolja od njega i kako sam imala srece sto sam prezivjela put, dan ovdje i povratak. Jos jednom sam uzdahnula i odmaknula kosu s lica. Otvorila sam jedan dio na prednjoj strani zvona u kojem se nalazila gumasta tvar koja je mogla prepoznati moj dlan.
Mozda da promislim ponovno? Ne mogu samo tako uci u kuhinju i igrati se kuharice samo da bih se mogla zabavljati sa brkom. Nije njegova cudnost bila tako losa, mozda bih ga mogla preobratiti u nekog macana iz 21. stoijeca. To bi u svakom slucaju bila zanimljiva preobrazba. Kratko sam se nasmjesila sama sebi i podignula ruku kako bih stavila dlan na skener, no naravno, mestar ocito ima svoj utjecaj i ovdje pa mi mora zagorcati zivot:
-Siromasna obitelj iz Kanzasa?!-zacula sam iza sebe.
-Oh ne.-rekla sam i spustila ruku.
-Siromasna obitelj iz Kanzasa?!-ponovio je priblizavajuci se.-Oh, da sigurno se jos i Dorothy zoves!-prekrizio je ruke.
-Uhodio si me?-sada sam i ja prela na ti.
-Kao da je to sada bitno! Sto je to?-pokazao je na zvono.
-A to?-okrenula sam ocima.-To je kocija.
-Gdje su ti konji?-smrkne se.
-Pa nemam konje, zato mi kocija i stoji tu.
-Sto je to na njoj?-pomakne se da bi vidio skener.
-Nista!-rekla sam i brzo ga zatvorila.
-Tko si ti zapravo i sto je doista to? Kakva je to kocija bez prozora, vrata i mjesta za konje?
-Nije vrijeme za to.-rekla sam ozbiljno.-Idi u svoju sobu raditi sto god vec radis.
-Ne dok mi ne odgovoris na pitanja!
-Oh, zar moras bas sve znati?
-Da! Zelim znati sto je to! Tvoja prica nema logike, ako ti je to kocija zasto je ovdje i gdje su ti nestali konji?
-Konji su mi pobjegli, kociju sam dogurala do ovdje sama.
-Ne izgledas mi tako jako, ali dobro. Zasto si onda rekla da radis u hotelu?
-Pa mozda radim! To sto sam izasla van ne pobija cinjenicu da ne radim u hotelu.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Fri Nov 23, 2012 9:43 pm

It's starting to zakuhavati se....c:
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Invisible Ink Sat Nov 24, 2012 6:40 pm

tntntn ovaj dio se svida mom ujaku...xD

Otvorio je usta i kimnuo potvrdno, vjerojatno sam imala prepreplaseno lice da bi jos nesto pitao.
-Predpostavljam da ces doci na bal, onda?
-U kuhiji sam, sjecas se?-rekla sam sarkasticno.
-Mogao bih pitati nekog od nadredeni da ti dopuste.-jos vise se smrkne.
-Nebi mi dopustili svejedno.
-Pusti da barem probam, zelim da zivis svoj zivot i dozivis jednu takvu zabavu.-polako je krenuo iz ulicice.
Kvragu. Sto da sada napravim? Mestar ce me ubiti. Da, moj zivot je gotov, ja sam gotova, sve oko mene je gotovo. Mozda da si platim jednosmjernu kartu za raj priznanjem?
-Dobro!-zazmirila sam.-Reci cu ti u cemu je stvar, ali ne ovdje kad vec priznajem ovakvo sto ne zelim da mozda jos netko cuje.
-Pozvala si se u moju sobu?
-Ne!-zacrvenjela sam se.-Ali o ovome ne pricam u javnosti, ozbiljno.
-U redu.-vidio je da je ocito pretjerao.-Dodi onda.-kimnuo je glavom udesno.
Uzdahnula sam i opustila se, mozda bih mogla nesto smuljati umjesto da mu kazem istinu. Krenula sam lagano hodati za njime, osijecajuci se kao da moram priznati sve gadosti koje je itko ikada napravio. Moze li se svemir urusiti ako mu to priznam?
-Da ti se svida?-Craig me prekinuo. Opet.
-Idiote!-lupila sam rukom po stolu.
-Dobro, dobro.-nasmije se.-Nastavi!

Okrenula sam ocima i utonula u razmiljanje. Cim sam ga srela i pocela vise biti s njim i misliti na njega svaki moj potez povlacio je pitanje; moze li se svemir urusiti? Zasto mi to vec onda nije bio dovoljan dokaz da je to jedna velika pogreska? Oh kako sam ja zapravo glupa! Zasto je bas mene mestar izabrao za ovo? Kvragu. Mozda mi je bilo sudeno da budem odabrana i da urusim svemir i pobijem nas sve. Zanimljivo, izabrana superiorna vjestica. Zbilja dobro zvuci! Nista ne govoreci, stigli smo do njegove sobe. Zagonetno me pogledao otkljucavajuci vrata i lagano se smjeseci. Njegova hotelska soba nije bila velika ili je i bila, ali ju je on ispunio papirima, knjigama i kojekakvim napravicama. Slicno je izgledao ured/laboratorij agentice Abigail...ili se ona zvala Agibali? No uglavnom, soba mu je bila veoma neuredna, ali ipak je on musko tako da drugo nisam ni ocekivala.
-I?-bacio je kljuc od sobe na stol.-Sto je to tako tajno da mi ne mozes reci na ulici?
-Ono nije kocija.-prekrizila sam ruke.-To je zvono, radeno po nacrtima Sumerana, ali oni to nisu zvali zvona oni su ih zvali vimane. Tek nacisti su ih poceli zvati zvonima jer su ih radili u takvom obliku...
-Nacisti?-pogledao me zbunjeno.
-Oh sranje.-prekrila sam lice rukama.-Taj dio price zaboravi, molim te!
-No dobro i sto to zvono radi?
-Sad ti meni moras obecati nesto.-rekla sam ozbiljno.
-Ma samo reci!
-Obecaj da ga neces pokusati duplicirati!
-Zasto bih duplicirao nekakvo zvono?-nasmije se pogrdno.
-Jer sam ja njime dosla iz 2012.-nasmijem se.
-2012. cega?
-Pa godine.-ponovno se nasmijem.
-To je nemoguce.-mahnuo je rukom.
-Ocito je moguce ako sam ja ovdje.
-Slusaj, ja sam znanstvenik i razumijem se u takve stvari, vjeruj mi putovanje vremenom nije moguce.
Invisible Ink
Invisible Ink

Posts : 195
Join date : 2012-11-02
Age : 26
Location : hotelska soba 3327

RP character
Name:
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue100/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (100/100)

http://mirtachu.tumblr.com/

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Maggy Potter Sat Nov 24, 2012 9:53 pm

Continue,please!!!
Maggy Potter
Maggy Potter
Admin

Posts : 290
Join date : 2012-11-02
Age : 23
Location : Pigfarts

RP character
Name: Maggy Potter
Age:
Happiness meter:
Ne mogu ti reci sto je tuga... Left_bar_bleue0/100Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty_bar_bleue  (0/100)

http://www.chickensmoothie.com

Back to top Go down

Ne mogu ti reci sto je tuga... Empty Re: Ne mogu ti reci sto je tuga...

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 1 of 2 1, 2  Next

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum